Šminkerica*

DOBRODOŠLI I DOBRO SE PROVEDITE(KRATKO I JASNO)

09.11.2007.

SAVJET JE NE MRŠAVITE NA SILU NEGO VJEŽBAJTE.

I gladni i debeli
 
 
Od dva posto mladih oboljelih od anoreksije ili bulimije, u Hrvatskoj se liječi i jedna osmogodišnja djevojčica. Stručnjaci upozoravaju da je broj ekstremno mršavih te s druge strane sve debljih u porastu.
 

Poremećaji u prehrani, kao što su anoreksija i bulimija, slični su bolestima ovisnosti i zahtijevaju dugotrajno terapijsko liječenje, upozoreno je na tribini "Ljudsko pravo na zdravlje - poremećaji u prehrani", koju je organizirao Vladin Ured za ljudska prava.

"U svijetu tri do četiri posto mladih pati od poremećaja u prehrani", istaknula je dr. Mirta Mahnik iz Zavoda za kliničku psihijatriju KBC-a Rebro dodajući kako je, iako u Hrvatskoj o tome ne postoje sustavni podaci, posljednjih 17 godina zabilježen trend značajnog porasta anoreksije i bulimije.

"Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012., među ostalim, predviđa izradu Nacionalnog programa za promicanje dojenja, uvođenje zdrave prehrane u ustanove koje se brinu o djeci te osiguranje dovoljnih količina pitke vode", rekla je dječja pravobraniteljica Mila Jelavić. Upozorila je kako automati za brzu prehranu ne bi smjeli biti u odgojno-obrazovnim ustanovama.

Po podacima udruge oboljelih od poremećaja u prehrani Nada, od poremećaja u prehrani u Hrvatskoj pati dva posto mladih, od čega 10 posto muškaraca i 90 posto žena.

Najugroženija je populacija u dobi od 10 do 30 godina. Svega 30 posto njih zatraži liječničku pomoć, dok ih 20 posto umre zbog posljedica anoreksije i bulimije.

Mila Jelavić je rekla kako je poražavajući podatak da se od poremećaja u prehrani u Hrvatskoj liječi i jedna osmogodišnja djevojčica.

Sanja Predavec iz Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi upozorila je kako je velik javno-zdravstveni problem u Hrvatskoj i prekomjerna težina, a Akcijski plan za prevenciju prekomjerne težine ima za cilj njezino smanjenje, u čemu ključnu ulogu imaju edukacija javnosti i tjelesne aktivnosti.

Po podacima Svjetske zdravstvene organizacije, djeca bi dnevno trebala vježbati jedan sat, a odrasli najmanje pola sata.

Pravo na zdravlje jedno je od osnovnih ljudskih prava, upozorili su sudionici skupa i dodali kako bi o pravilnoj prehrani djeca trebala učiti već u najranijoj dobi.
09.11.2007.

IN MEMORIAM-TOŠE PROESKI

  --------------------------  I LOVE YOU TOŠE PROESKI  ---------------------------
                http://cache.viewimages.com/xc/50842372.jpg?v=1&c=ViewImages&k=2&d=17A4AD9FDB9CF19390335F8FA9CA92A6421279D739B3C5B56B49E290EC96DE79

09.11.2007.

..............ĆAO....

ĆAO SVIMA.
VRAĆA VAM SE "USPAVANA LJEPOTICA".

NAIME,NAKON DUŽE VREMENA VRAĆAM SE I OBNOVITI ĆU BLOG.

OSTANITE UZ MENE ZA 10 MIN  STIŽE POTPUNO NOVI DESIGN.


Pusaaaaaaa.

28.12.2006.

Kosa


U modi su kovrdže


 

U modi su kovrdze

Kovrdžava kosa je ponovo u modi. Nakon dugog perioda dugih ravnih frizura, ispravljanja i peglanja kose, najzad su se talasi i kovrdže vratili na scenu - kosa koja pada na ramena prirodno, slobodno, koja deluje neukrotivo i tako prirodno da je ponekad i neuredna. Sve u cilju opuštenog i ležernog izgleda.

Svi tipovi kovrdža su IN. I velike i sitne i trenutne i trajne. Strah od mini-vala više ne postoji. Na vama je da odlučite da li želite kovrdže samo za jedno veče ili biste htele da promenite izgled na duži period. Trenutno su najpopularniji talasi kakve ima Ketrin Zeta Džons, Žizel, Mena Suvari, Dženifer Lopez, mada su guste lokne kakve su u Nikol Kidman tražene u frizerskim salonima.

Talasasta kosa ne iziskuje mnogo vremena za održavanje, osim što je preporučljivo da se suši prirodnim putem (ili eventualno fenom sa dodatkom koji ne raspršuje vlasi). Da biste dobile lokne kakve očekujete i kakve su na slikama modnih časopisa, najbolje bi bilo da stavite trajnu ili mini-val. Frizer će vam to mnogo bolje uraditi nego što biste vi same sa viklerima ili električnim uvijačem za kosu. Njime i ovako možete sagoreti kosu, isušiti u potpunosti krajeve, a na kraju možda ni ne dobijete izgled kakav ste očekivale. Dobro je ipak napraviti "probu" sa viklerima kako biste otprilike znale da li će vam taj stil uopšte stajati, da posle stavljanja trajne ne bude kasno. Kada pomislite na mini-val, nadam se da ne mislite na onaj izgled pudlice ili afro-kovrdža, jer mini-val pruža mnogo više mogućnosti. Takav fazon je samo u 80-tim bio IN, sada je sve opuštenije i od vaše želje zavisi i izgled kose.

Za neupućene, mini-val je proces u kome se na kosu nanosi hidrogen, pramen po pramen, i svaki deo kose se omotava oko drvenih ili plastičnih viklera. Tako namazana i uvijena kosa stoji neko vreme (vreme se određuje u zavisnosti od vaših želja), potom se premaže losionom koji će vaše lokne oblikovati i ispere. I, nova frizura je gotova. Od vremena "stajanja" hidrogena, tj. kiseline na kosi, zavisi jačina mini-vala, a samim tim i njegova trajnost i gustina, kao i sam izgled kovrdža. Što manje kiselina stoji na kosi, manje će se kosa uviti. U salonima će vam uvek prvo uraditi samo jedan pramen kao test da bi videli kakvog vam je tipa kosa, da li se lako kovrdža, i na osnovu toga određuju vreme stajanja kiseline na glavi. Frizura može trajati nekoliko nedelja ili meseci, što opet zavisi i od kvaliteta vaše kose. Jedna nelagodnost u vezi sa stavljanjem trajne jeste to što se kosa brzo mrsi, češlja se samo dok je mokra, a onda se gužva rukama tokom sušenja. Da bi se dobio sjaj i glamur holivudskih zvezda, dovoljno je naneti na vrhove briljantin ili sjaj u spreju.

28.12.2006.

Moda

  Opasnost!
Estetska (plastična) hirurgija planira da uzme još jedan svoj danak
 
 
Riječ  je o tome da presađivanje trepavica pretenduje na mesto obavezne procedure u okviru "ulepšavanja" ženskog (ili muškog) roda ubeđujući nas ("inteligentno") da lepota nije toliko u očima koliko u onome što je ispred samog oka!
Koristeći proceduru koja je prvobitnu primenu pronašla u vraćanju kose muškarcima koji pate od bolesti ćelavljenja, hirurzi koriste "zapuši i zaši" tehniku da ženama daju duge, uvijene trepavice koje smo da sada dobijali jednostavnim lepljenjem tzv. veštačkih trepavica na osnovu, a gustinu postizali običnim maskarama.
28.12.2006.

Moda

  Pravila ponašanja – lekcija broj 2: Varijante za vitke i korpulentne  
 
Pođimo od predpostavke da ste lekciju broj 1 dobro naučili (ako i niste, znate gde uvek možete da pogledate!) i pređimo na drugi nivo u oblasti kulture odevanja.

Zaista dobro i ukusno obučena osoba nikada ne usvaja odmah najnoviju modu. Pre svega će ispitati da li je ona podesna za njen stas i njene godine po bojama koje se lansiraju i, naravno, po liniji kroja. Ako sve to ne može uskladiti sa svojom ličnošću, odreći će se najsvežijih modnih novosti i zadržati na isprobanoj verziji koja joj bolje pristaje.

Pri tom, korpulentnija ženska osoba neće odabrati materijal sa vodoravnim prugama ili krupnim šarama, niti haljinu pripijenu uz telo, bez obzira što takva haljina izvanredno stoji nekoj mladoj vitkoj manekenki. Za deblje osobe ženskog pola nisu odgovarajući ni kaputi tri-četvrt dužine, široka, naborana suknja, visoke kragne ili krzno na okovratniku. Nasuprot tome, haljina koja se spreda kopča, materijal sa vertikalnim prugama, duboki V-izrez dobro pristaju, a malo niže postavljena linija struka čini figuru vitkijom.

Visoke, vitke žene u boljem su položaju, ali i tu postoje jasna ograničenja. Ne preporučuje se materijal sa vertikalnim prugama, kvadratni izrez, kao ni suviše uzana haljina (napomena: suviše uzani i uz telo pripijeni komadi garderobe simboli su neukusa i jeftinog izgleda, pa vi razmislite kad se sledeći put budete ,,utezali'' za izlazak!). Inače, ovakve žene mogu mirno nositi materijale krupnih dezena, i, uopšte, sve ono što se korpulentnijim osobama ne preporučuje.
28.12.2006.

Moda

  Pravila ponašanja lekcija 3: Oblačenje u raznim prilikama  
 
Savremeno odevanje (ne mislim, pri tom, na nove modne trendove, nego na ono što su razvoj civilizacije i oslobađanje od stega konzervativnosti doneli) daje nam veliku slobodu da biramo, kombinujemo i izražavamo sopstvenu ličnost.
Koliko god slobodni bili, ta sloboda ne treba da ide na štetu drugome. Slobodno i opušteno ponašanje svakako ne znači divljanje i narušavanje reda. Da bi ste se držali osnovnih kodeksa pristojnosti potrebno je da znate i koju garderobu je prikladno obući u kojoj prilici.

Počećemo sa buđenjem. Nadam se da ne moram da podsećam na osnove lične higijene (tuširanje, pranje zuba, češljanje) i da mogu početi od trenutka kada otvorite svoj ormar.
Bilo da idete u prodavnicu, na pijacu ili fakultet (školu), jutro je doba dana u kojem se ne nose štikle, mini suknje, satenske haljine, šljašteći materijali, scenska šminka, gomila nakita i tome slično. Burek i jogurt, pa ni sendvič-kifle i gradski prevoz, nikako ne traže glamuroznost holivudskog crvenog tepiha, niti, pak, najnoviji stajling porno zvezde Džene Džejmson.
28.12.2006.

O štiklama

Uzmite moju „Pradinu“ torbicu, moj sat i prstenje, ali, molim vas, ostavite mi moje „manolice“ - rekla je Carrie Bradshaw, junakinja „Seksa i grada“ lopovu koji ju je zaskočio u jednoj mračnoj newyorškoj ulici. Njezina molba nije uslišana: Carrie se kući vratila s torbicom, satom i prstenjem, ali bosonoga. A sa siroticom u tom je trenutku iskreno suosjećala barem polovica gledateljica i iz dna duše mrzila čovjeka koji joj je ukrao ono najvrjednije što je imala.
Nije nepoznato da obuća zauzima posebno mjesto u ženskim srcima, ali ni da pripadnicima jačeg spola nije baš nevažna, govori činjenica da su cipele drugi najobožavaniji fetiš svih vremena. Zanimljivijima od njih pokazao se tek - steznik. Što im daje toliku moć, zbog čega imaju gotovo božanski status i zašto su baš one odabrane da pokazuju razliku između spolova, društvenih skupina, pa čak i vjera? Odgovor bi se mogao potražiti i naći među 750 eksponata izložbe „Koje dobre šuze! Šetnja kroz povijest obuće“ koja je u zagrebačkom Etnografskom muzeju otvorena sve do rujna.
- Cipele su oduvijek imale posebno značenje. Njima su se izražavale staleške razlike, one su pokazivale koja je žena udata ili ne, koje je tko vjere. Njihov simbolizam često se koristio i u pričama i filmovima, sjetimo se samo „Pepeljuge“ ili crvenih cipelica Judy Garland u „Čarobnjaku iz Oza“ - kaže jedna od autorica izložbe, viša kustosica Aida Brenko.
Šetnja poviješću obuće Etnografskim muzejem uistinu je očaravajuća: vodi nas od arheoloških nalaza, preko opanaka od ovčjih crijeva pa do prvih masovnih „Borovo“- modela i espadrila. A završava na „Puminim“ tenisicama, „martensicama“ i basnoslovno skupim parovima Jimmyja Chooa... U početku, stvorene su da štite stopalo od trnja, kamenja, studeni, baš kako pokazuju najstariji dosad otkriveni primjerci, sedamdesetak pari drvenih sandala koje su stanovnici današnjeg Oregona izradili prije 11 000 godina. I dugo su bile, u svim svojim varijantama, samo to, zaštitari nogu, napravljeni od onoga što je bilo dostupno: bilo da se radilo o rižinoj slami u Aziji, palmina lišća u Africi, juke u Južnoj Americi, sukna, drva, kože... Ali, u jednom trenutku, pretvorile su se u mnogo više. Postale su statusni simbol, trendovska roba, predmet seksualnog uzbuđenja, trn u oku zakonodavca, pa čak i povod za skidanje glave s ramena. Nije posve sigurno tko je prvi počeo, ali za kultni status cipela mogli bi biti krivi Babilonci čiji uglednici ne samo da su nosili sandale različitih boja, već su rado oko svojih gležnjeva vidjeli bijelo, zlatno i crveno kožno remenje na kojem bi se bljeskao pokoji dragulj. To što je većina ostalog stanovništva bila bosa, dakako, nije ih smetalo.
I starim Grcima nije dugo trebalo da u obući vide nešto božanski, pa su njihovi bogovi samo u ranoj fazi bili redovito bosonogi, da bi uskoro Hermes dobio krilate gležnjače „talaria“, a božca Artemida u lov bi najčešće išla u kratkoj suknjici i s visokim, čvrsto vezanim čizmicama. Rimljani su obožavali zakone, pa nisu propustili propisati tko kakvu vrstu obuće treba i smije nositi. Klompe su bile rezervirane za robove, caligae-sandale s kožnatim remenjem do pola gležnja nosili su njihovi legionari u osvajačkim pohodima, patriciji crvene polučizmice „calcei patricii“, a senatori sličnog kroja, samo u crnoj boji.
Točno se znalo tko nosi kakvu obuću i u kojoj prigodi, a tko bi prekršio ta pravila, bio bi proglašen oholim, a njegov ugled ostao bi zauvijek narušen. To što se, međutim, događalo s cipelama u antici, nije ni sjena onoga što će se zahuktati na europskim srednjovjekovnim dovorovima, a posebno sredinom 14. stoljeća, u vrijeme kad se rodila - moda. Puk je nosio ono što je sam napravio, vitezovi su nosili kožne čizme s ostrugama (u borbama bi navlačili željezne navlake), a dokoni feudalci su tad odlučili pokazati noge. U to je vrijeme prvi put duga odjeća, koju su nosila oba spola, prilično skraćena, ali u korist muškaraca. Uz kratke, raznobojne „pumperice“ i uske nogavice potpuno priljubljene uz nogu, prema tadašnjim modnim stilistima, savršeno su pristajale cipele, a koje su se isticale po dugačkim šiljcima s prednje strane. U modi su ostale gotovo cijelo stoljeće i, kako je vrijeme prolazilo, šiljak je rastao i poprimao novo značenje uređeno nizom propisa pa su „prinčevi i kneževi mogli imati šiljak dužine 2.5 stope, visoko plemstvo 2, vitezovi 1,5 stope...“.
Vremenom, šiljak se toliko izdužio, čak do 40 centimetara, da se u njima više nije moglo hodati, pa su a poulaine trebale hitnu intervenciju. Izlaz je nađen u lančiću koji bi se jednim krajem pričvrstio za vrh cipele, a drugim za čarapu u visini koljena. A ako su u gotičko vrijeme zbog cipela patili modno osviješteni muškarci, to se višestruko osvetilo damama renesanse.
Ono što danas poznajemo kao visoku petu rođeno je u Italiji, a u svom početku se zvalo zocolli, odnosno cokule. Bile su to kožne cipele s debelim potplatom koje su u vječno poplavljenoj Veneciji dobile svoju radikalnu verziju. Kako je potplat bivao sve deblji i deblji, tako se njegova popularnost širila - od Mlečana do Francuza i engleskog plemstva. Visina potplata popela se na nekoliko decimetara kad su nazvane chopinke, a tadašnje trendsetterice, osim što su izgledale poput divova, nisu se mogle normalno ni kretati pa su u šetnju morale ići poduprte s po jednom sluškinjom sa svake strane ili, u najboljem slučaju, s dvije štake.
- U Engleskoj je čak i donesen zakon prema kojem se morala kazniti žena za koju bi se ispostavilo da je navela muža na brak zavodeći ga povišenim cipelama - objašnjava viša kustosica te također jedna od autorica izložbe Vesna Zorić. Kako su to Englezi uspjeli dokazati na sudu, nije do kraja razjašnjeno.
Na sreću, chopinke se nisu (iz očitih razloga) dugo zadržale u modi, ali ih je naslijedila vječna potpetica visoka nekoliko centimetara koju su u to vrijeme nosili i muškarci i žene, a kralj Louis XIV. doveo je čizmice s povišenom petom, visokih sara presavinutih ispod koljena i ukrašenih čipkastom manšetom do perfekcije. Nešto kasnije, u modu ulazi malo, ljupko žensko stopalo uvijeno u cipele od satena, svile, brokata. Sitno stopalo označavalo je žensku finoću i krhkost, kao i njihovu potrebu da ih zaštiti snažni muškarac. No, na drugom kraju svijeta, taj je trend, koji je trajao stoljećima, mnoge žene stajao paklenih muka.
„Zlatni ljiljan“ u Kini je od 10. do 20. stoljeća bio najpoželjniji iskaz ženstvenosti, međutim, iza nježnoga imena krije se zastrašujuća brutalnost koja bi snašla djevojčice bogatih obitelji već u trećoj godini njihova života. Polomili bi im se svi nožni prsti osim palca, a zatim toliko dugo podvezivali dok stopalo ne bi sraslo u, iz današnje perspektive, jezivoj deformaciji. Njegova dužina ne bi prelazila desetak centimetara što je osim erotičnosti, bio znak bogatstva i prestiža. Danas, na sreću, „zlatni ljiljan“ nije u modi, međutim, to ne znači da smo se nauštrb praćenja modnih trendova odrekli svake patnje. Iako volimo reći da živimo brzo u brzom svijetu, emancipirane žene 21. stoljeća ipak će pristati usporiti korak i podnijeti malo boli radi visoke pete.
Ono što je nekad bila chopinka, danas je cipela sa stiletto potpeticom - komad obuće vrijedan boli kako bismo, koračajući iznad zemlje, bili što privlačniji i uočljiviji. Stiletto potpeticu izumio je čuveni Francuz Roger Vivier 50-ih godina prošlog stoljeća, a do danas je doživjela silne, ali redom sitne preinake. Jedna ili druga varijanta stiletto potpetica naći će se na modelima sandala današnjih gurua obućarstva poput onih Jimmyja Chooa ili Manola Blahnika, s početka ove priče. Modeli ove dvojice dizajnera vrijede najčešće oko 400 dolara, a žena koja ih ima sigurno zna da će, gdje god se pojavi, izazivati zavist žena, i dakako - divljenje muškaraca...


Šminkerica*
<< 11/2007 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

MOJI LINKOVI

LA TORTURA
MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
7745

Powered by Blogger.ba

Tose Proeski - Life Is MKD Mp3
Mp3 Downloads | Music Codes | Mp3 Players